mijn - Wiktionary
Nederlandsk
Udtale
| Possessive pronominer |
Ental | Flertal | ||
|---|---|---|---|---|
| adjektivisk | selvstændig | adjektivisk | selvstændig | |
| 1. person | mijn m'n | mijne | ons, onze | onze |
| 2. person (unformel) |
jouw je | jouwe | jullie je | - |
| 2. person (formel) (lokal) |
uw | uwe | uw | uwe |
| 3. person (hankøn) |
zijn z'n | zijne | hun | hunne |
| 3. person (hunkøn) |
haar d'r | hare | ||
| 3. person (intetkøn) |
zijn (ervan) | - | ||
Possessivt Pronomen (Ejestedord)
mijn
- første person ental; min
Substantiv
mijn hunkøn /hankøn
Bøjning
Kilder
- „mijn“ i vanDale woordenboek